search icon Arhiva

20. novembar Međunarodni dan deteta

„Čovek postaje najbliži sebi kada postigne onakavu ozbiljnost koju ima dete dok se igra“.
Heraklit

Na današnji dan 1989. na 44. redovnom zasedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija usvojena je Konvencija o pravima deteta, potpisnica tog značajnog dokumenta je i naša zemlja. Međunarodna zajednica je relativno kasno razumela da je važno da stavi decu u fokus, ipak kraj osamdesetih i početak devedesetih su bile godine kada se puna pažnja posvećivala deci tako da je takođe u novembru već naredne godine, nakon usvajanja Konvencije, 1990., donesena i Deklaracija o opstanku, zaštiti i razvoju dece. Te iste godine održan je i Svetski samit za decu (septembra 1990) na kojem je definisano da je prioritet modernog doba odazivanje na potrebe dece, odnosno načelo da osnovnim potrebama dece treba dati visok prioritet.

Srbija, tačnije nevladina organizacija Prijatelji dece Srbije, odnosno Odbor za zaštitu prava deteta je iste godine odgovorila Kodeksom deca i mediji – pravila ponašanja medija u odnosu na decu u okviru kojeg je i Kodeks o zaštiti dece od političkih zloupotreba, koji su 15. novembra 1990. i 4. aprila 1991. godine potpisali mnogobrojni mediji i 41 stranka Republike Srbije.

Stranke kao izvori moći koji je mogao da doprinese zaživljavanju Kodeksa su se obavezale da će:
a. pozivati na pridržavanje ovog Kodeksa,
b. osuđivati delovanje suprotno načelima ovog Kodeksa, i
v. izbegavati da daju prostor u mediju ovom prilogu koji govori o aktivnostima stranke suprotnim ovom Kodeksu;

Ravnopravan medijski tretman sve dece je temeljno pravilo koje Kodeks promoviše. Mediji će, prema Kodeksu, negovati stav nediskriminacije u svakom pogledu, uvažavajući prirodne razlike nastale iz pripadnosti različitim kulturnim, etničkim, konfesionalnim i drugim skupinama, omogućavajući deci iz svih ovih grupa da na mediju nalaze njima bliske sadržaje saopštene jezikom koji razumeju.
Istraživački rezultati ukazuju, nasuprot odredbama Kodeksa, da mediji zapravo odražavaju i podržavaju jednu stereotipnu implicitnu filozofiju deteta i detinjstva, koja je mešavina tradicionalnih uverenja, predrasuda i nepoznavanja dece.

Novosadska novinarska škola je u okviru istraživačkog projekta Ostvarivanje javnog interesa u javnim medijskim servisima u Srbiji analizirala i dečiji program RTS i RTV.

Ukupno posmatrano i RTS i RTV, navodi se u izveštaju (https://novinarska-skola.org.rs/?page_id=164) u segmentu dečijeg programa zadovoljavaju osnovne kriterijume predviđene Zakonom o javnim medijskim servisima (2014). Sadržaji su mahom predstavljeni na adekvatan način, usklađeni su sa uzrastom dece i – uz retke izuzetke – promovišu pozitivan sistem vrednosti, sa fokusom na učenje, solidarnost i zdrav život.

Ovakvom postavkom, javni servisi ostaju jedina brana potpunoj komercijalizaciji dečijeg programa na elektronskim medijima u Srbiji. Istovremeno, javni servisi se u velikoj meri oslanjaju na reprizni program, što je opravdano kada je reč o promociji univerzalnih vrednosti, ali istovremeno (manje ili više) upada u zamku deaktuelizovanosti. Serije za decu iz sedamdesetih ili osamdesetih godina 20. veka po mnogim kriterijumima predstavljaju „zlatni standard“, ali ne mogu da odgovore na sve izazove sa kojima se suočavaju deca 21. veka – poput pitanja privatnosti u onlajn sferi, problema sajber nasilja i slično. Nove sadržaje za decu na RTS-u i RTV-u trebalo bi kreirati uz oslanjanje na bogatu tradiciju dečijeg programa bivše Jugoslavije, ali uz inovativne tehničke, vizuelne i pedagoške pristupe. U eri Interneta, koji je u potpunosti baziran na dvosmernoj i višesmernoj komunikaciji, javni servisi moraju da osmisle posebne strategije na polju interaktivnosti kako bi izbegli jednodimenzionalnost, te kako bi privoleli decu radijskom i televizijskom programu”.

Kodeks deca i mediji između ostalog definiše Jezik na mediju i deca

”Dokazano je da mediji imaju ogroman uticaj na razvoj verbalizacije, na dečji rečnik i stil pisanja i izražavanja.

Mediji su svesni velike odgovornosti koju imaju u tom smislu i stoga će maksimalno nastojati da neguju pravilan i dobar jezički i govorni izraz, isključujući nekorektnosti na svakom planu, od fonetskog preko leksičkog do sintaksičkog i semantičkog.

Naročito će paziti na rečnik u emisijama koje deca rado gledaju i kod junaka koji se lako podražavaju.”
Imajući rečeno u vidu Novosadska novinarska škola je pokrenula projekt radijske produkcije za decu ”Kovčežić”. Do sada je snimljeno i emitovano oko 220 novih bajki za decu trećeg milenijuma na maternjem jeziku (srpskom i pet jezika manjina koje žive u Vojvodini: mađarski, slovački, rumunski, rusinski, hrvatski). Na javni konkurs u protekle dve godine prijavili su se sa svojim bajkama autori i autorke koji stvaraju na navedenim jezicima.

Cilj projekta je da se bajke sa svakog jezika prevedu na sve ostale navedene jezike tako da ova produkcija ispunjava dva velika cilja: prvi je da podržava stvaralaštvo pisaca i spisateljica na jezicima nacionalnih manjina i drugi je interkulturalizam, pošto se auditorijum upoznaje ne samo sa književnošću koja nastaje unutar sopstvene zajednice, već i sa stvaralaštvom drugih naroda koji žive u Vojvodini.

Sajber svete, čuvaj... Akcija "Bukom protiv...