search icon Arhiva

Medijska scena Srbije u 2015. godini

Srbija je u 2015. godini osetno pala na listi medijskih sloboda Reportera bez granica, pre svega zbog napada na novinare, pretnji medijima, ali i nedovoljne primene novih propisa. Srbija je u 2014. godini bila 54. zemlja na svetu po medijskim slobodama, a danas je na 67. mestu. Ispred nas su Madagaskar, Dominikanska Republika, Bocvana… Izvršni direktor Reportera bez granica (RSF) Kristijan Mir izjavio je za portal Cenzolovka da vlast u Srbiji guši kritičko, slobodno izveštavanje, dok pritiscima na medije, koji su često finansijski, preko reklama, utiče i na uređivačku politiku. – Cenzura nije direktna. Ona nije ni transparentna, ali je lako dokazivo da postoji, ocenio je Mir. O problemima sa kojima se suočava medijska scena Srbije govore i dva opsežna izveštaja Saveta za borbu protiv korupcije, objavljena u 2015. godini: izveštaj o vlasničkoj strukturi i kontroli medija u Srbiji, kao i Izveštaj o mogućem uticaju institucija javnog sektora na medije kroz plaćanje usluga oglašavanja i marketinga. Ovo je lista događaja koji su obeležili 2015. godinu.

1

U maju 2015. oba javna servisa dobila su novu uređivačku strukturu. Nekadašnji urednik Evropljanina i Politike Dragan Bujošević izabran je za novog direktora RTS-a, dok je za novog direktora RTV-a izabran Slobodan Arežina. Iako je najavljivano da će se javni servisi ubuduće finansirati naplatom takse, ispostavilo se da će veći deo njihovih prihoda i dalje biti obezbeđivan direktnim prilivom novca iz državnog budžeta, što u velikoj meri može da naruši nezavisnost i nepristrasnost RTS-a i RTV-a. Istraživanje NNŠ iz marta 2015. godine pokazalo je da u Drugom dnevniku RTS-a dve trećine politički markiranih subjekata pripada Srpskoj naprednoj stranci. Istaknuti članovi SPS-a javljali su se u 12% slučajeva, a Demokratske stranke u sedam. Sve ostale partije bile su zastupljene u preostalih 17 posto. Prvobitna predložena visina takse bila je 500 dinara, najviša koju Zakon o javnom informisanju dopušta, ali je naknadno spuštena na 150 dinara.

Digitalizacija televizijskog i radio signala u Srbiji završena je tokom leta 2015, što je bio poslednji rok za završetak ovog procesa. Time je građanima omogućen neograničen izbor televizijskih kanala, uz čistiju i oštriju sliku, kvalitetniji zvuk i niz dodatnih usluga, poput titlova, odloženog gledanja programa i elektronske trgovine. O ovoj temi se u Srbiji govori od 2006. godine, kada je u Ženevi potpisan sporazum kojim se država obavezala da pređe na digitalno emitovanje televizijskog signala. Proces je potrajao čak devet godina, a Srbija je zbog nedostatka slobodnih frekvencija, zakonskih propisa, ali i skromnih finansijskih sredstava ostala jedna od poslednjih zemalja u Evropi sa analognim signalom. Prestigli smo jedino Bosnu i Hercegovinu, Belorusiju i nemirima zahvaćenu Ukrajinu. S obzirom na činjenicu da štampani mediji ne mogu da izdrže pritisak konkurencije elektronskih medija, država je prepolovila porez na dodatu vrednost na dnevne, monografske i serijske publikacije i na oglašavanje u štampi.

Proces privatizacije značajno je izmenio strukturu medijske scene u Srbiji. Država je trebalo da istupi iz vlasništva ukupno 75 medija. Od toga je privatizovano 48%. Privatizacija je gotovo desetkovala medije nacionalnih manjina, a u najtežem položaju biće sadržaji na hrvatskom i vlaškom jeziku, kojih od 2016. verovatno više neće biti. Nacionalni saveti su unapred tvrdili da privatizacija može dovesti do nestanka informisanja na manjinskim jezicima, posebno u Centralnoj Srbiji, što bi smanjilo stečena manjinska prava, a ona se po Ustavu ne mogu smanjivati. Privatizacija medija izrodila je i „malog srpskog Mardoka“, kako su mediji prozvali Radojicu Milosavljevića, kruševačkog biznismena, koji je otkupio osam lokalnih medija, po ukupnoj ceni od 280.000 evra.

U 2015. godini oprostili smo se od nekoliko velikih medija, što zbog privatizacije, što zbog tržišnih pritisaka. Međunarodni radio Srbija, bivši Radio Jugoslavija, ugašen je nakon osam decenija postojanja. Programom na 12 jezika informisana je svetska i domaća javnost, ali je Ministarstvo kulture i informisanja procenilo da je takav radijski koncept zastareo, pogotovo u digitalnoj eri, u kojoj je kratki talas stvar prošlosti. Još veće iznenađenje izazvalo je gašenje agencije Tanjug, i to nakon 72 godine rada. Telegrafska agencija nove Jugoslavije, koja je u zlatno doba imala 50 dopisnika iz sveta i oko hiljadu zaposlenih, nije uspela da pronađe kupca ni u jednom od privatizacionih krugova. Iz istog razloga ugašene su i mnoge lokalne radijske i TV stanice, među kojima Radio Sombor i Radio Zrenjanin. Nestao je i Radio B92, nekadašnji simbol nezavisnog novinarstva. Zamenjen je stanicom Plej, koja podrazumeva minimalnu količinu reči i obilje muzike. Sve je manji broj kvalitetnih medijskih sadržaja: ukinuta je emisija „1 na 1“ Danice Vučenić, a sudbina „24 minuta sa Zoranom Kesićem“ je neizvesna.

Agresivna medijska kampanja protiv ombusmana Saše Jankovića trajala je nekoliko meseci ove godine, nakon čega se oglasio i Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava. Do pritiska je došlo nakon njegove istrage o nepravilnostima u Vojnobezbednosnoj agenciji u januru ove godine, a pojačani su nakon objavljivanja poslednjeg godišnjeg izveštaja ljudskim pravima u Srbiji. „Nezavisne dnevne novine Informer“ objavile su tokom 2015. godine više od 200 naslovnih strana na kojima zaštitnika građana sumnjiče i optužuju za ubistvo. „Informer“ je najpre mesecima tvrdio da ima sve dokaze, a onda je u junu ponudio čitaocima milion dinara za bilo kakav dokaz. U uglu logotipa kontinuirano je objavljivana slika zaštitnika građana, uz poziv „Jankoviću, odgovori“.

6

Ucene, podmićivanja, državni udar, poltronstvo, neprijateljsko preuzimanje – tako bi u najkraćem izgledao sukob na relaciji “Informera” i “Kurira”. Počevši od prethodnih parlamentarnih izbora, dva provladina tabloida takmičila su se u tome koji će otvorenije podržavati Srpsku naprednu stranku. Dok je “Informer” širio svoj uticaj zahvaljujući najnižoj ceni I najnižim strastima, “Kurir” je pokušao da prednost stekne kupovinom dnevnog lista “Politika”. Kulminacija sukoba nastala je nakon što je vlasnik “Kurira” Aleksandar Rodić objavio tekst “Srbijo, izvini”, u kojoj priznaje da je nečasnim sredstvima podupirao Vladu Aleksandra Vučića. Potom je usledio niz grotesknih igrokaza: specijalni program na “Pinku”, ekskluzivna prizanja, najava državnog udara, premijer na poligrafu, ministar zdravlja koji u javnost izlazi sa privatnim podacima iz zdravstvenog kartona jednog pacijenta… Najbolji naziv za ovaj neuspeli dramski komad mogli bismo naći na naslovnim stranicama Nin-a i Vremena. Prvi predlog glasi “Udarena država”, a drugi “Moždani udar”.

7

Televizijski program u 2015. godini ostaće upamćen po rekordnoj zastupljenosti, ali i gledanosti rijaliti šou programa. Dnevno je, samo na kanalima sa nacionalnom frekvencijom, emitovano 36 sati i 25 minuta rijalitija – „Velikog brata“, „Farme“, „Parova“ i „Maldiva“. Estradno-kriminalni milje okupljen u ovim televizijskim formatima svakog je dana priređivao psovke, fizičke napade, scene seksa i nasilja. Povodom sve jače rijalitizacije Srbije javila su se dva oprečna stava: prvi, prema kojem svakom gledaocu treba dati priliku da sam bira šta će da gleda, i drugi, prema kojem se šund programom zloupotrebljava nacionalna frekvencija, koja je po svojoj prirodi ograničen resurs. Regulatorno telo za elektronske medije pokušalo je da zabrani emitovanje rijalitija pre 23 sata, ali taj predlog ostao samo to – predlog.

8

Ministar odbrane Bratislav Gašić, izjavio je u Trsteniku, ne znajući da ga kamere snimaju, kako „voli novinarke koje lako kleknu“. Naime, novinari su čekali ministra za izjavu, a neki od njih, među kojima je i dopisnica B92, čučnuli su kako ne bi bili u kadru dok Gašić govori. Ministar se nakon seksističkog komentara izvinio novinarki Zlatiji Labović i srpskoj javnosti, ali je kruševački odbor SNS-a izdao saopštenje u kome se navodi da je novinarka sama isprovocirala ministra svojim klečanjem. Premijer Aleksandar Vučić najavio je zbog ovog skandala Gašićevu smenu, do koje međutim do kraja godine još uvek nije došlo. Širom gradova Srbije se tim povodom održavaju skupovi pod nazivom „Novinari ne kleče – predsedniče Vlade održite obećanje“.

9

U 2015. godini zabeleženo je više od 30 fizičkih i verbalnih napada na novinare. Veranu Matiću prećeno je smrću zbog izveštavanja B92 o dolasku Blagodatnog ognja iz Jerusalima u Beograd, novinara Stefana Cvetkovića iz Bele Crkve napao je muškarac i pretio mu smrću zbog izveštavanja o laboratorijama marihuane; Milan Đokić, novinar Užičke nedelje, zadobio je teške povrede nakon što ga je nožem ubo D. G. Iz Užica tokom konferencije za medije u holu Gradske kuće; obezbeđenje Siniše Malog oduzelo je foto-aparat novinarki Krika i izbrisao snimak koji je zabeležila na javnom mestu; novinar B92 Nenad Nešić fizički je sprečen da postavi pitanje ministru privrede Željku Sertiću; odbornik Treće Srbije u Skupštini grada Novog Sada Aleksandar Đurđev optužio je novinarku „Blica” da radi za hrvatsku obaveštajnu službu, a kabinet predsednika Srbije Tomislava Nikolića iznosio je optužbe na račun novinarke, na osnovu toga što se ne preziva na –ić i nije Srpkinja.

10

Nije sve tako crno. Na predlog francuskog Ministarstva spoljnih poslova, dekretom predsednika Fransoa Olanda Olji Bećković je dodeljena titula viteza Legije časti. Urednica emisije Insajder i novinarka TV B92 Brankica Stanković našla se među deset najinspirativnijih novinarki na svetu, prema mišljenju Reportera bez granica (RNjB). Miloš Teodorović i Ivana Lalić Majdak, autori dokumentarnog filma „Svedoci“ ovogodišnji su dobitnici Nagrade EU za istraživačko novinarstvo. Nagrada će se dodeljivati do 2017. godine u svakoj od sedam zemalja Zapadnog Balkana i Turske, a proces dodele u Srbiji vodi NNŠ. Prestižne domaće novinarske nagrade dobili su ilustrator i karikaturista Dušan Petričić, novinarka „Politike“ Jelena Popadić, novinar „Danasa“ Bojan Cvejić, tim Balkanske istraživačke mreže, kao i mlada novinarka Milica Alavanja.

 

 

Mediji i nastava... Monitoring javnih servisa...