search icon Arhiva

„Deca su naše najveće bogatstvo“, a po TV Pink i najveći profit

Novosadska novinarska škola je 1.jula 2019. uputila po drugi put REM-u Prigovor zbog eksploatacije dece na RTV Pink.

Prvi put je to bilo još 2016, odnosilo se takođe na završni direktan prenos pevačkog takmičenja za decu “Pinkove zvezdice“ koje se emitovalo uživo nakon ponoći, a akteri su bila mališani stavljeni u uslove koji nisu bili primereni niti njihovom uzrastu, niti njihovim željama (sedmogodišnjakinja se rasplakala jer je htela kući pošto joj se jako spavalo a voditeljka ju je u punom smislu te reči prisiljavala da ostane). Do danas nikada, ni na koji način REM se nije javno izjasnio o ovom prigovoru, niti je pretragom sajta pronađeno da je o ovom prigovoru na nekoj sednici razgovarano.

Podsećamo da u Zakonu o elektronskim medijima (2014) u poglavlju “Razmatranje prijava”,

član 26 definiše vrlo precizno:

“Fizička i pravna lica, uključujući i pružaoce medijskih usluga, imaju pravo da podnose prijave Regulatoru u vezi sa programskim sadržajima pružalaca medijskih usluga, ako smatraju da se tim sadržajima vređaju ili ugrožavaju njihovi lični interesi ili opšti interes.

Prijava iz stava 1. ovog člana može se podneti najkasnije u roku od 30 dana od dana premijernog ili ponovljenog emitovanja spornog sadržaja.

Regulator je dužan da po prijemu i razmatranju prijave, kojom se ukazuje na povredu ili ugrožavanje prava ili pravnog interesa podnosioca, prijavu dostavi bez odlaganja pružaocu medijske usluge sa zahtevom da se o njoj izjasni najkasnije u roku od osam dana od dana dostavljanja prijave.

Ako utvrdi da je prijava iz stava 1. ovog člana osnovana, Regulator izriče mere u skladu sa odredbama ovog zakona prema pružaocu medijske usluge, odnosno podnosi zahtev za pokretanje prekršajnog i krivičnog postupka ili iniciranje drugog postupka pred nadležnim državnim organom, a podnosioca prijave upućuje na koji način može da ostvari i zaštiti svoje pravo.“ (Zakon o elektronskim medijima 2014, https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_elektronskim_medijima.html)

Dakle REM je prekršio član 26 jer je, prema dostupnim podacima, ignorisao prijavu iz 2016. iako je ona podnesena tačno prema uputstvima iz zakona. Kada ističemo “prema dostupnim podacima” imamo u vidu ustvari poglavlje (5) “Javnost rada Regulatora i sudska kontrola” u kojem se članom 38 jasno definiše da je pre svega “rad Regulatora (je) javan”, a po tom i precizira na koje sve načine:

“Regulator je dužan da, u skladu sa zakonom kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja, na svom veb-sajtu, bez naknade, učini javno dostupnim doneta akta, kao i druge potpune i ažurirane podatke i informacije iz svog delokruga, a naročito:

1) Strategiju razvoja medijske usluge radija i audio-vizuelnih medijskih usluga u Republici Srbiji;

2) propise za primenu ovog zakona i druge opšte akte Regulatora;

3) javne konkurse za izdavanje dozvola;

4) odluke donete po javnim konkursima sa obrazloženjima;

5) podatke iz registra i evidencije;

6) presude u upravnim sporovima pokrenutim protiv rešenja Regulatora;

7) odluke kojima se izriču mere u skladu sa ovim zakonom sa obrazloženjima;

8) Godišnji izveštaj Regulatora;

9) Finansijski plan, finansijske izveštaje i izveštaje ovlašćenog revizora;

10) odluke po prijavama fizičkih i pravnih lica;

11) stručna mišljenja, studije i analize naručene za potrebe Regulatora;

12) poziv i program javne rasprave, kao i izveštaj o sprovedenoj javnoj raspravi;

13) zapisnike sa sednica Saveta Regulatora.”

Znači da je Regulator  2016. osim člana 26 prekršio i ovaj, dakle član 38, o javnosti rada.

I ne samo ova dva već i član 28 i 29 jer nije na vreme izrekao meru primerenu prekršaju, a na raspolaganju je po Zakonu o elektronskim medijima (2014) čitav dijapazon mogućnosti:

“Član 28

Regulator može pružaocu medijske usluge izreći opomenu, upozorenje, privremenu zabranu objavljivanja programskog sadržaja odnosno može mu oduzeti dozvolu, zbog povrede obaveza koje se odnose na programski sadržaj, propisane čl. 47-71. ovog zakona, kao i zbog povrede uslova koji su sadržani u dozvoli ili odobrenju za pružanje medijske usluge u skladu sa odredbama ovog zakona.

Regulator izriče mere iz stava 1. ovog člana nezavisno od korišćenja drugih sredstava pravne zaštite koja stoje na raspolaganju povređenom ili drugom licu, u skladu sa odredbama posebnih zakona.

Pri izricanju mere iz stava 1. ovog člana Regulator je dužan da poštuje načela objektivnosti, nepristrasnosti i proporcionalnosti, a u toku postupka izricanja mere pružaocu medijske usluge mora se omogućiti da se izjasni o činjenicama koje su povod za sprovođenje postupka.

Odredbe st. 1-3. ovog člana, izuzev mere oduzimanja dozvole, shodno se primenjuju i na pružaoca medijskih usluga za koje ne postoji obaveza pribavljanja dozvole.

Član 29

Opomena se izriče pružaocu medijske usluge koji povredi obavezu iz člana 28. stav 1. ovog zakona.

Upozorenje se izriče pružaocu medijske usluge koji izvrši tešku povredu obaveze iz člana 28. stav 1. ovog zakona.

Privremena zabrana objavljivanja programskog sadržaja izriče se pružaocu medijske usluge koji izvrši naročito tešku povredu obaveze iz člana 28. stav 1. ovog zakona.

Prilikom izricanja mera iz st. 1-3. ovog člana Regulator naročito uzima u obzir stepen odgovornosti pružaoca medijske usluge kao i način izvršenja povrede obaveze, pobudu iz koje je povreda obaveza učinjena, stepen ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, težinu posledice koja je povredom prouzrokovana, učestalost ponavljanja radnje, okolnost da je prema pružaocu već izrečena mera iz st. 1-3. ovog člana, i držanje pružaoca medijske usluge nakon izvršenja radnje povrede.

Regulator je dužan da prilikom izricanja opomene, upozorenja ili privremene zabrane objavljivanja programskog sadržaja, izričito navede obavezu koju je pružalac medijske usluge povredio, kao i da mu naloži da preduzme mere u cilju otklanjanja povrede.

Privremena zabrana objavljivanja programskog sadržaja izriče se za onaj ili one delove programskog sadržaja čijim pružanjem je izvršeno kršenje iz stava 3. ovog člana, a važi i za istovrsne programske sadržaje bez obzira na promenu naziva, vremena pružanja i drugih okolnosti od značaja za prepoznatljivost sadržaja.

Privremena zabrana objavljivanja programskog sadržaja izriče se u trajanju do 30 dana od dana konačnosti rešenja o izricanju te mere, naročito uzimajući u obzir učestalost objavljivanja delova programskog sadržaja čijim pružanjem je izvršeno kršenje obaveza iz stava 3. ovog člana.

Izrečene mere se upisuju u Registar medijskih usluga.

Izrečena mera opomene i upozorenja briše se iz Registra medijskih usluga u roku od dve godine od dana njenog izricanja i nakon toga ne može se uzimati u obzir prilikom svakog sledećeg izricanja mere u postupku koji je pokrenut nakon brisanja mere upozorenja iz Registra medijskih usluga.”

Šta je bila osnova za prigovor Novosadske novinarske škole i 2016. i 2019. za istu emisiju “Pinkove zvezdice” koja se i ovoga puta emitovala uživo od 22.00 do 03.00 ujutro. Pre svega vrlo formalne zakonske odredbe koje je prekršila TV Pink:

  • Član 77 Zakona o javnom informisanju i medijima –  poglavlje Zaštita maloletnika
  • Član 68 Zakona o elektronskim medijima – Zaštita maloletnih lica – kojim se nalaže da emiter, bez obzira na saglasnost roditelja, mora da obrati posebnu pažnju prilikom učestvovanja maloletnika u programu, kao i da emiter u ovom pogledu snosi odgovornost za objavljeni sadržaj.

Kao i Etički novinarski kodeks Srbije (2006) i Kodeks Deca i mediji (1991) koji dodatno obavezuju profesiju na časno i odgovorno ponašanje u sferi javnog komuniciranja koje i kad je zabava u pitanju mora biti u javnom interesu.

  • Član 4 stav 5 Kodeksa novinara Srbije, kojim se novinari obavezuju na poštovanje i zaštitu prava i dostojanstva dece.
  • Kodeksom Deca i mediji koji je usvojio Odbor za zaštitu prava deteta članom 13 propisano da se detetu koje učestvuje u medijskom programu ne sme nametati uloga koja mu ne odgovora, a članom 9 da programi u kojima učestvuju deca treba da doprinose zdravom, uravnoteženom razvoju dece.

Istovremeno Zakon o elektronskim medijima (2014) osim što direktno štiti maloletna lica u članu 68, članom 50 u poglavlju “Obaveza poštovanja ljudskih prava” još navodi i da :

“Medijska usluga se pruža na način kojim se poštuju ljudska prava a naročito dostojanstvo ličnosti.

Regulator se stara da se u svim programskim sadržajima poštuje dostojanstvo ličnosti i ljudska prava, a naročito se stara da se ne prikazuje ponižavajuće postupanje i scene nasilja i mučenja, osim ako za to postoji programsko i umetničko opravdanje.

Sadržaji koji mogu da škode fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloletnika moraju biti jasno označeni i ne objavljuju se u vreme kad se osnovano može očekivati da ih maloletnici prate, imajući u vidu uobičajeni raspored njihovih aktivnosti, osim izuzetno kao zaštićena usluga sa uslovnim pristupom na način predviđen ovim zakonom.

Za učešće maloletnika u audio-vizuelnom programu potrebna je saglasnost roditelja, staratelja ili usvojioca, što ne isključuje dužnost emitera da obrati posebnu pažnju prilikom učestvovanja maloletnika u programu i ne isključuje njegovu odgovornost za objavljeni sadržaj”.

Kako poslednji paragraf  člana 50 ukazuje da za svako učešće maloletnika mora postojati dozvola roditelja, ili staratelja, pretpostavljamo da su je oni dali  TV Pinku, doduše ne baš sasvim odgovorno, i tako  pristali da im potomstvo učestvuje u ovom veoma gledanom pevačkom takmičenju, što verovatno smatraju da je dobar start u svet estrade, uspeha i materijalne sigurnosti, ali to ne isključuje, kako se precizira u članu 68, odgovornost emitera koji bi morao uprkos tome da zaštiti svojom društveno odgovornom uređivačkom politikom decu i mlade.

Naredno pitanje je da li su “Pinkove zvezdice” pevačko takmičenje koje se emituje u okviru programa za decu ili programa za odrasle? Ako se svrstava u dečiji program koji TV Pink inače mora da ima jer poseduje dozvolu opšteg tipa koja podrazumeva sadržaje iz sfera informativnog, obrazovnog, zabavnog, dečijeg i sportskog programa, tada je vreme emitovanja više nego kontroverzno jer se postavlja ozbiljno pitanje zdravog razvoja deteta a vezano je za dečiju psihologiju i pedagogiju. Ko uopšte može maloj deci da dozvoli da gleda televiziju nakon 22.00, pri tom je posle 21.00 već vrlo problematično vreme za njihov psihofizički normalni razvoj i rast. Da je 22.00 časa neka markaciona vremenska linija za sadržaje koje do tada eventualno mogu da gledaju i deca, a nakon toga se smatra da ona više nisu ispred TV ekrana, upućuje i član 68 Zakona o elektronskim medijima (2014) stav šest u kojem se jasno navodi da: “Programski sadržaji nepodesni za maloletnike mlađe od 16 godina ne smeju da se emituju pre 22,00 sata ni posle 6,00 sati, a nepodesni za maloletnike mlađe od 18 godina, pre 23,00 sata, ni posle 6,00 sati”.

Dakle, Regulator jasno navodi koje vreme je podesno za sadržaje namenjene maloletnicima, a koje nije, tačnije oni koji nisu podesni za maloletnike mogu posle 22.00. Emisiono vreme 22.00-03.00 “Pinkovih zvezdica” shodno članu 68 nije podesno vreme za emitovanje sadržaja namenjenih za maloletnike. E pa kome je onda ovaj sadržaj namenjen? Zaključak se nameće da je reč o odraslima, a koji odrasli gledaju dečije sadržaje u to vreme uopšte, a posebno one u  kojima učestvuju sama deca, a pri tom nisu rodbina onih koji su takmičari. Pitanje je toliko delikatno da je odgovor veoma teško napisati u tekstu namenjenom javnosti a da ne budete optuženi za uvredu i klevetu i ne stignete na sud po osnovu Krivičnog zakona. Znači odgovor ostavljamo na volju domišljatom, pažljivom, čitaocu ovog teksta kog molimo da prilikom zaključivanja vodi računa o ljudskim pravima svake osobe.

No bez obzira da li jeste ili nije TV Pink imao ikakave procene rizika i dodatne namere, osim onih o stvaranju ekstra profita na deci emitujući od 22.00 do 03.00 finale popularnog pevačkog takmičenja “Pinkove zvezdice”, odgovornost jeste na uredničkom menadžmentu ove televizije i sa stanovišta zakona i sa stanovišta profesionalnih kodeksa, ali pre svega sa stanovišta ljudskosti. Jer lepo ona fraza veli “deca su naše najveće bogatstvo”, prema tome nije uljudno dovoditi podmladak u bilo kakvu opasnost zarad profita. Dovoljno bogatstvo bi nam trebalo da bude njihov talenat i samo njihovo postojanje.

Prof. dr Dubravka Valić Nedeljković

Prigovor REM-u zbog... Megafon: učeničke animacije,...